Goran Božičević – Put prema sebi – istinski mirovni rad

Podsjetnik zašto se bavim mirovnim radom

Priče o odlasku i povratku - naslov je naizgled dobroćudan, ne prijeti, nema skrivenih konotacija. Privukao je dvadesetak ljudi, različitih po svemu osim po svojoj želji da svoju priču podijele s nama ostalima. Izuzetnih ljudi, jer iskoračiti danas iz svojih, navodno sigurnih 'ja' i 'mi' u neizvjesnost dočeka javnosti, traži hrabrost.

Dok ovo čitate, ulazite ne samo u knjigu, zbirku priča, ulazite u prostor mogućnosti, prilika. Prostor koji su nam otvorile naše i vaše sugrađanke i sugrađani. Pukotina kroz koju ulazi svjetlo, već je ušlo. Pričati svoje priče lako je kada nisu lične, no tada nisu ni 'svoje' a još manje priče. Dio svojih života, nadanja, straha, srama, grešaka, odluka dobrih i loših, izložili su nam mladi i stari, školovani i ne, povrijeđeni i ushićeni – ljudi. Ne etnički i socijalno određeni pripadnici ovoga i onoga, već ljudi raznoliki u svojim mjenama i refleksijama, isti u svojoj želji da život svoj žive iskrenije, punije, poštenije nego im je rečeno da smiju.

Upoznati, razgovarati, slušati, raditi s ovim ljudima, podsjetnik mi je zašto se bavim mirovnim radom skoro tri desetljeća. Život zna biti jako mračan, kao i ljudi u svojim najgorim izdanjima. Život zna biti i toliko svijetao u svojoj nesavršenosti, topao, ranjiv, smušen, krhak, nasmijan, ljubavlju ispunjen da je svaka minuta (rečenica) vrijednija od svake muke. Ove nas priče podsjećaju na to, nema crno-bijelo, niti je sve sivo, onako je kako mi odlučimo. Priče su provokativne na način koji ne očekujemo. Nimalo zato jer upliću osjetljive političke i ratne teme. Koliko god te teme željele biti važne i teške, one to nikad nisu, zato se i upinju naglasiti svoju važnost, spriječiti razgolićavanje svoje ispraznosti.

Ove priče nas pozivaju, milo, nevino i nedvosmisleno, da se sami otvorimo, izložimo sebe svijetu, ljudima poznatim i nepoznatim. Put ka oslobođenju se to zove. Odlasci od sebe sama i povratak samoj sebi, to je tema svih tema. Tako nadareno pokrenuta od ljudi koji nisu ni znali da to rade.

Znali možda nisu, ali osjećali sigurno jesu. Svom puninom svog bosansko-hercegovačkog kulturnog, pripovjedačkog, naslijeđa.


Goran Božičević